Dejan Nebrigić je bio jedan od prvih i najistaknutijih gej aktivista u Srbiji. Po obrazovanju je bio književnik i filozof, po profesiji pisac i pozorišni kriticar. Osnivač je Arkadije, prvog srbijanskog gej/lezbejskog udruženja 1990. godine. Sledeće godine pridružuje se akcijama Anti-ratnog centra kao jedan od osnivača mirovnog časopisa Pacifik. 1992. godine postaje član mirovne grupe Žene u crnom protiv rata, gde uređuje časopis Žene za mir i radi na organizaciji međunarodnih skupova Ženska solidarnost protiv rata 1993. i 1994. godine.

Tokom 1995. godine radi u ženskom centru Isidora u Pancevu. Pored toga, uredio je nekoliko feminističkih zbornika i publikacija, više knjiga i časopisa, objavio mnoštvo pozorišnih kritika, eseja i kraćih proznih tekstova, najveći broj u prevodu na mađarski jezik. U novosadskom časopisu Symposion izašao je u nastavcima, tokom 1997, njegov – prvi srpski – gej roman Paris-New York, zatim (para)filozofski tekst Lavirintski rečnik (1998), a tokom 1998. i 1999. godine objavljuje Jutarnji dnevnik, poslednji prozni rad. Od osnivanja, 1997, bio je stalni saradnik časopisa KulturTreger, pored toga povremeno je objavljivao radove u časopisu Pro Femina, i subotičkoj književnoj reviji Uzenet. Tokom 1998. godine je ko-osnivač i izvršni direktor Kampanje protiv homofobije – projekta koji se bavi unapredenjem položaja gej i lezbejske populacije u Srbiji. U okviru toga uredio je četiri izveštaja koji sadrže pravnu i sociološku analizu homofobije u Srbiji, medijsko praćenje svih oblika netolerancije prema lezbejskoj i gej populaciji, kao i Analiticku bibliografiju tekstova o homoseksualnosti za 1998. godinu. Zajedno sa aktivistima i aktivistkinjama Arkadije, Labrisa i Kampanje protiv homofobije, organizovao je više javnih tribina povodom gej i lezbejskog Dana ponosa – 27. juna, zatim nekoliko prezentacija Kampanje, kao i tribinu povodom 50 godina od donošenja Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima UN. Prvi u istoriji pravnog života u Srbiji pokrenuo je sudski spor zbog homofobije. Napisao je mnoštvo apela za javnost, ukazujući na katastrofalnu stvarnost gej i lezbejske egzistencije u Srbiji. Jedan je od najcešce intervjuisanih gej aktivista, za koga nije postojala činjenica, ni kritika, koju nije mogao da kaže javno. Ubijen je 1999. godine, u dvadeset osmoj godini života.